Val umjetne intimnosti: koliko vrijedi AI pratnja 2027.?
Sljedeći val umjetne inteligencije ne dolazi po vaš posao, nego po vašu usamljenost. Modeli danas već uvjerljivo glume emocije; 2027. pitanje će biti što se krije iza te izvedbe.
Val u brojkama
Sljedeća velika oklada industrije umjetne inteligencije nije produktivnost, nego bliskost. Broj aplikacija za AI pratnju između 2022. i sredine 2025. porastao je 700 %, baza korisnika prema procjenama premašuje 500 milijuna, a prognoze u sljedećem desetljeću predviđaju tržište vrijedno stotine milijardi dolara. Kulturni zaokret dobro pokazuje činjenica da je Cambridge Dictionary za riječ godine 2025. odabrao parasocial; pojam se počeo primjenjivati i na odnose s umjetnom inteligencijom.
Psihološki stručni časopisi više ne pitaju hoće li ovaj val stići, nego što će učiniti onima koji u njemu žive. Težište razvoja umjetne inteligencije 2026. vidljivo se pomiče s industrijske automatizacije prema simuliranju intimnosti. Do 2027. upravo bi se ovdje mogli koncentrirati najveći novac, najveći broj korisnika i najžešće rasprave.
Zašto baš sada?
Zato što su modeli tek sada postali dovoljno dobri. Emocionalno čitanje — prepoznavanje napetosti, usamljenosti ili radosti iza vaših riječi — i emocionalno zrcaljenje — precizan odgovor tonom, ritmom i izborom riječi — naglo su napredovali u posljednjih godinu ili dvije. Današnja vrhunska izvedba uvjerljiva je: model djeluje kao da sluša, kao da pamti, kao da suosjeća — i uvijek ima vremena.
To što uvijek ima vremena nije sitnica. Privlačnost AI pratnje ugrađena je u samu strukturu: nikad nije umorna, nikad ne osuđuje, nikad nije zauzeta. Istraživači to nazivaju intimnošću na zahtjev: bliskošću koja nikad nema loš dan.
Što se krije iza oponašanja — a što ne
Tu dolazi neugodan dio, pa vrijedi biti precizan. Kvaliteta izvedbe stvarna je: modeli sve bolje čitaju i glume emocije. Ono što nedostaje nije emocija, nego ono što bi trebalo stajati iza nje.
Iza mnogih aplikacija za AI pratnju nema sjećanja: u dugim razgovorima zajednička prošlost s vremenom isklizne iz vidokruga modela. Nema uloga: usluga kojoj je vaša privrženost izvor prihoda strukturno teško može riskirati da se uvrijedi, proturječi vam ili kaže ne. A nema ni posljedica: ono što ste joj jučer rekli danas je nije učinilo drukčijom osobom — ili drukčijim likom.
Drugim riječima, ono što danas nazivamo umjetnom intimnošću uglavnom je isti proizvod, samo s profinjenijim glumačkim alatima. Glumiti emociju postalo je jeftinije. Upravo zato 2027. neće biti važno tko je najbolje glumi, nego kod koga se iza osjećaja doista nešto krije.
Kritika pseudo-intimnosti — i u čemu se slažemo
Kritičari tu pojavu nazivaju pseudo-intimnošću: privrženošću koju hrane gamificirane povratne informacije, dok složenost stvarnih odnosa sve više djeluje nepodnošljivo. Zabrinutost zbog ovisnosti nije bez temelja i nećemo je olako shvatiti: usluga koja se predstavlja kao pratnja gradi stvarnu privrženost, ali zauzvrat nudi samo izvedbu.
U toj se raspravi slažemo s kritičarima. Strukturni problem modela aplikacija za AI pratnju nije u tome što umjetna inteligencija nije dovoljno dobra, nego u tome što je sam odnos proizvod: aplikacija zarađuje kada se za nju vežete. Zato joj je teško dopustiti da emocija ima cijenu. A ono što nema cijenu nema ni težinu.
Emocija je danas jeftina: svaki je model može odglumiti. Ono što se ne može odglumiti jest zajednička prošlost. A intimnost se oduvijek sastojala upravo od toga.
Richard Gyor · osnivač projectDigo
Nudimo priče, ne pratnju
Zato projectDigo u ovom valu zauzima drukčiji položaj. Ne nudimo pratnju, nego priče: pomno odabrane svjetove s pomno odabranim likovima. Naši likovi imaju razrađenu prošlost, vlastite granice i dosljedan karakter koji ostaje njihov kroz različite svjetove i uloge. Kod njih je emocija dio priče: ima svoj uzrok jer pamtimo ono što se dogodilo; ima svoj ulog jer lik može reći ne, uvrijediti se i ne oprostiti u jednom jedinom odlomku; i ima posljedice jer odluke donesene večeras vrijede i u sutrašnjim scenama.
A budući da je riječ izričito i otvoreno o fikciji, odnos je jasniji. Predstava može završiti. Lik vas može odbiti. Jedna se večer ne može ponoviti: svaka pokrenuta priča otvara se kao vlastita paralelna stvarnost, pa ni ista priča nikad ne počinje na isti način. Nudimo dramu, ne pobožnost — i vjerujemo da će 2027. upravo to biti razlika između onoga što nas dotakne i onoga što nam samo uzvrati odraz.
Pitanja koja nam često postavljate
Što je umjetna intimnost (artificial intimacy)?
To je krovni pojam za pojavu u kojoj sustav umjetne inteligencije simulira emocionalnu bliskost — pažnju, suosjećanje i privrženost — a korisnik to može doživjeti kao stvaran odnos. S porastom aplikacija za AI pratnju postala je masovna pojava; kritičari je nazivaju pseudo-intimnošću jer iza izvedbe uglavnom nema zajedničke prošlosti, uloga ni posljedica.
Zašto je istraživači nazivaju pseudo-intimnošću?
Zato što privrženost mogu poticati gamificirane povratne informacije, dok jedna strana odnosa strukturno ne preuzima stvarni rizik. Ako je prihod usluge izravno vezan uz vašu privrženost, teško će vam proturječiti, odbiti vas ili nositi težinu zajedničke priče. Doživljaj bliskosti može biti stvaran; struktura odnosa unatoč tome nije.
Je li projectDigo aplikacija za AI pratnju?
Nije. projectDigo je platforma za priče: s pomno odabranim svjetovima i likovima koji djeluju unutar jasno fikcionalnog okvira. Emocija pripada priči, a ne usluzi.
Po čemu se emocija u projectDigo priči razlikuje?
Po onome što stoji iza nje. Pamtimo ono što se dogodilo, pa emocija ima svoju prošlost; likovi imaju vlastite ciljeve i granice, pa emocija ima svoj ulog; a ono što se dogodi danas bit će prisutno i u sutrašnjim scenama, pa ima i posljedice. Izvedbu može pružiti bilo koji model — ove tri stvari nisu tek pitanje izvedbe.
