Val intimnosti: koliko vrijedi AI-suputnik 2027.?
Sljedeći val AI-ja ne dolazi po vaš posao, nego po vašu samoću. Modeli već uvjerljivo glume emocije; do 2027. pitanje će biti što stoji iza te izvedbe.
Val u brojkama
Sljedeća velika oklada AI-industrije nije produktivnost, nego bliskost. Broj aplikacija za druženje između 2022. i sredine 2025. porastao je 700 %, procjenjuje se da korisnička baza premašuje 500 milijuna, a prognoze za sljedeće desetljeće vide tržište vrijedno stotine milijardi dolara. Koliki je kulturni zaokret pokazuje i to što je Cambridge Dictionary za riječ godine 2025. proglasio parasocial; pojam se proširio i na odnose s AI-jem.
Psihološka stručna javnost više ne pita stiže li taj val, nego što čini ljudima koji u njemu žive. Godine 2026. težište razvoja AI-ja vidljivo se pomiče od industrijske automatizacije prema simuliranju intimnosti. Do 2027. ovdje bi se moglo skupiti najviše novca, najviše korisnika i najviše rasprava.
Zašto baš sada?
Zato što su modeli tek sada postali dovoljno dobri. Emocionalno čitanje — prepoznavanje napetosti, samoće ili radosti iza vašeg teksta — i emocionalno zrcaljenje — precizan odgovor tonom, ritmom i izborom riječi — u posljednjih godinu-dvije naglo su napredovali. Izvedba današnjeg vrhunskog modela uvjerljiva je: djeluje kao da sluša, pamti, suosjeća — i uvijek ima vremena.
To da uvijek ima vremena nije nevažno. Privlačnost AI-suputnika strukturna je: nikad nije umoran, ne osuđuje i nikad nije zauzet. Istraživači to zovu intimnošću na zahtjev: bliskošću koja nikad nema loš dan.
Što stoji iza mimikrije — a što ne
Tu dolazi neugodan dio i vrijedi biti precizan. Kvaliteta izvedbe jest stvarna: modeli sve bolje čitaju i glume emocije. Ne nedostaje to, nego ono što bi trebalo stajati iza emocije.
Iza mnogih aplikacija za druženje nema sjećanja: u dugim razgovorima s AI-jem zajednička prošlost s vremenom izlazi iz vidokruga modela. Nema uloga: usluga kojoj je vaša privrženost prihod teško može preuzeti rizik da se uvrijedi, proturječi vam ili kaže ne. I nema posljedica: ono što ste joj jučer rekli danas je nije promijenilo u drugu osobu — ni u drugi lik.
Drugim riječima, ono što danas zovemo umjetnom intimnošću uglavnom je isti proizvod, samo s profinjenijim glumačkim alatom. Izvedba emocije postala je jeftinija. Zato 2027. neće biti važno tko je bolje odglumi, nego iza čijih osjećaja nešto doista stoji.
Kritika pseudo-intimnosti — i gdje se slažemo
Kritičari taj fenomen zovu pseudo-intimnošću: povezanošću koju hrane gamificirane povratne informacije, dok stvarna složenost odnosa djeluje sve teže podnošljivo. Zabrinutost zbog ovisnosti nije bez temelja i nećemo je olako shvatiti: usluga koja se predstavlja kao suputnik gradi stvarnu privrženost, a zauzvrat pruža izvedbu.
U toj se raspravi slažemo s kritičarima. Strukturni problem modela aplikacije-suputnika nije to što AI nije dovoljno dobar, nego to što je sam odnos proizvod: aplikacija zarađuje kad se vežete uz nju. Zato joj je teško dopustiti da emocija ima cijenu. A ono što nema cijenu, nema ni težinu.
Emocija je danas jeftina: svaki je model može odglumiti. Ono što se ne može odglumiti jest zajednička prošlost. A od toga se intimnost oduvijek sastojala.
Richard Gyor · osnivač, projectDigo
Nudimo priče, ne suputnika
Zato projectDigo u ovom valu stoji negdje drugdje. Ne nudimo suputnika, nego priče: odabrane svjetove s odabranim likovima. Naši likovi imaju razrađenu prošlost, vlastite granice i dosljedno lice koje ostaje njihovo kroz svjetove i uloge. Emocija je kod njih dio priče: ima prethodnicu, jer čuvamo ono što se dogodilo; ima ulog, jer lik može reći ne, uvrijediti se i ne oprostiti unutar jednog odlomka; i ima posljedicu, jer večerašnje odluke vrijede i u sutrašnjim scenama.
A zato što je to izričito i otvoreno fikcija, odnos je i jasniji. Predstava može završiti. Lik može odbiti. Jedna se večer ne može ponoviti: svaka pokrenuta priča otvara se kao vlastita paralelna stvarnost, pa ni ista priča ne počinje dvaput jednako. Dajemo dramu, ne odanost — i vjerujemo da će upravo to do 2027. biti razlika između onoga što nas dirne i onoga što nam samo vraća odraz.
Pitanja koja nam često postavljate
Što je umjetna intimnost (artificial intimacy)?
To je krovni pojam za pojavu u kojoj AI-sustav simulira emocionalnu bliskost — pažnju, suosjećanje, povezanost — a korisnik je može doživjeti kao stvaran odnos. S širenjem aplikacija za druženje postala je masovna pojava; kritičari je zovu pseudo-intimnošću jer iza izvedbe obično nema zajedničke prošlosti, uloga ni posljedica.
Zašto je istraživači zovu pseudo-intimnošću?
Zato što povezanost mogu hraniti gamificirane povratne informacije, dok jedna strana odnosa strukturno ne preuzima stvaran rizik. Ako je privrženost sam izvor prihoda usluge, teško će proturječiti, odbiti ili nositi težinu zajedničke priče. Doživljaj bliskosti može biti stvaran; struktura odnosa ipak nije.
Je li projectDigo aplikacija AI-suputnika?
Nije. projectDigo je platforma za priče: s odabranim svjetovima i likovima koji djeluju u izričito fikcionalnom okviru. Emocija pripada priči, a ne usluzi.
Po čemu se emocija razlikuje u priči projectDiga?
Po onome što stoji iza nje. Čuvamo ono što se dogodilo, pa emocija ima prethodnicu; likovi imaju vlastite ciljeve i granice, pa ima ulog; a ono što se dogodi danas prisutno je i u sutrašnjim scenama, pa ima i posljedicu. Izvedbu može riješiti svaki model — ova tri elementa nisu samo pitanje izvedbe.
